JURA

Jučer dok sam sjedio za svojim malim štandom i dovršavao neke igračke malo sam si čavrljao sa zmajem Jurom. Ne bi to bilo ništa neobično da mi se on u jednom trenu nije raspričao o svojoj obiteljskoj povijesti! Svi znate da zmajevi takve podatke vrrrlo rijetko otkrivaju bilo kome, a kamoli nama ljudima! ...za vas koji ne znate to je slično kao da ga pitate od kud mu vatra?!? ...o nekim stvarima se jednostavno ne govori sa zmajevima...

Nego, da se ja vratim na priču o Juri! Tako on meni krene pričati kako, u biti, dolazi iz dalekih dalekih krajeva i kako je spletom okolnosti morao napustiti svoju špilju i sakriti se u jedan bor! I kako je sad jako nezadovoljan time što je prvo neko vrijeme živio u boru, pa u borovoj daščici (dok ga ja nisam ispilio van), a ni u kutiji s ostalim igračkama baš nije jako sretan jer one misle, da ako štucne da će ih zapaliti (a njemu je samo do društva, a ne do paljenja prijatelja).  I tako mic po mic, ja njega navučem na to da mi prizna kako mu se baš sviđa tu u školi i kako bi on baš sad isto nekog čuvao i pazio, a kako je ostao bez svoje šume i pećine pristao bi on, kako kaže, "i na razrednu pećinu punu dječjeg smijeha"... i znate što? na kraju dana desila se ljubav na prvi pogled... jako se dopao jednoj djevojčici s kojom se pogledavao čitavo jutro i koja ga je pred kraj sajma  obećala redovno posjećivati u školi i izvoditi u šetnje da udahne čisti zrak i protegne krila, a i da se vani malo poigra sa svojim novim prijateljima! Jura, nek ti je sa srećom!

I sad vi meni recite da se stvari dešavaju slučajno?! Pa ne budite smiješni!